Sarajevio, 19.01.2014. – Iako se nakon još jednog neuspjelog pregovaračkog pokušaja „vratio ohrabren“ , šanse evropskog komesara za proširenje Štefana Fülea za ozbiljan i provodiv dogovor sa bh. političkom sedmorkom u predmetu „Sejdić i Finci“. i dalje su minimalne. Čak sve dalje od suštinskog rješenja. Razloga za pesimizam je nekoliko, a među najvažnijima je što ova odluka Evropskog suda za ljudska prava nije rutinskog, već šustinskog karaktera, nije čisto pravne, već ustavno-pravne i političke naravi. Suštinsko provođenje ove Odluke nije moguće bez zadiranja u sami bitak Dejtonskog (privremenog) ustava Bosne i Hercegovine koji bi sa dominantno etnonacionalnog koncepta vladanja, trebalo ustrojiti makar u neki od hibridnih koncepata, jer o suštinskoj vladavini demosa u tronacionalnoj BiH naprosto nije moguće ni sanjati.

Borba prsa u prsa na političkoj sceni Federacije BiH samo na prvi pogled ima lokalni, entitetski karakter. Raspad ionako anahrone crveno-zelene koalicije i stvaranje „reformističko-antikorupcionaškog“ bloka, bez obzira na trenutnu zebnju zbog mogućeg raspada cjelokupnog institucionalnog ustroja na državnom i federalnom nivou, u konačnici bi mogao ishoditi proevropskom iskrenošću i prijeko potrebnim reformama u svim oblastima i na svim nivoima.

Opširnije...

Sarajevo, 16.09.2011.-Piljarsko sitničarenje na grame, u politici je neprihvatljivo bez obzira na razloge i bez obzira od koga dolazilo.

Ponašanje nekih političkih aktera u BiH u vezi s IPA bespovratnim sredstvima pomoći Evropske unije od skoro 100 miliona eura i to u vrijeme vrlo ozbiljne ekonomske krize i nezaposlensti, nije samo uvreda za domaće birače koji su prije skoro godinu dana dali svoj glas sadašnjim aketerima vlasti u entitetima i na državnom nivou.

Sarajevo, 16.09.2011.-Piljarsko sitničarenje na grame, u politici je neprihvatljivo bez obzira na razloge i bez obzira od koga dolazilo.

Ponašanje nekih političkih aktera u BiH u vezi s IPA bespovratnim sredstvima pomoći Evropske unije od skoro 100 miliona eura i to u vrijeme vrlo ozbiljne ekonomske krize i nezaposlensti, nije samo uvreda za domaće birače koji su prije skoro godinu dana dali svoj glas sadašnjim aketerima vlasti u entitetima i na državnom nivou.

Bezvizno ili bezvezno putovanje u Evropu?

Od 15. decembra 2010. godine, građani Bosne i Hercegovine konačno imaju djelimičnu slobodu kretanja koja im je neosnovano oduzeta prije 18 godina. Djelimičnu, jer je vizni režim ostao na snazi ne samo za neke članice EU kao što su Irska i Velika Britanija, već i za mnoge druge članice Ujedinjenih nacija među kojima su Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Kina, Indija itd. Slobodu kretanja kakvu su građani bivše SFRJ imali prije raspada, građani nekih novonastalih državica-sukcesora, neće imati vjerovatno ni za narednih 50 godina. A možda i nikada jer će globalna zajednica biti i dalje terorizirana, pa će sloboda kretanja biti sve manja, a kontrole putnika pod izgovorom borbe protiv terorizma, sve veće.

Opširnije...

Brisel/Bruxelles, 09.12.2008.- Eurochambres, udruženje evropskih privrednih komora, objavilo je u utorak rezultate istraživanja o poslovnim oèekivanjima poduzetnika iz zemalja èlanica Evropske unije (EU) i zemalja kandidata (Hrvatska i Turska) za sljedeæu godinu. Glavna nota ovog istraživanja je - oprez. "Godina 2008. bila je razdoblje ekonomske nesigurnosti s globalnim ekonomskim usporavanjem i velikim krizama u finansijskom sektoru... a najnovija predviðanja za 2009. odražavaju takvu nesigurnost", navodi se u izvještaju. Istraživanjem koje je provedeno jesenas, obuhvaæeno je više od 70 hiljada kompanija iz 27 èlanica Europske unije, te Hrvatske i Turske.

Meðunarodni institut za bliskoistoène i balkanske studije (IFIMES), Ljubljana, Slovenija, redovno analizira dogaðanja na Bliskom istoku i Balkanu. Hannes Swoboda, èlan Evropskog parlamenta, èlan Odbora za vanjsku politiku EP, potpredsjednik politièke grupacije socijalista (PSE/PES) in potpredsjednik delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa državama jugoistoène Evrope, koji je ujedno i izvjestilac Evropskog parlamenta za Hrvatsku, u svom èlanku s naslovom "Evropska buduænost Balkana - važna su privredna i socijalna pitanja" obraðuje pozitivne i negativne strane politike EU prema zapadnom Balkana te upozorava na konkurentnost privreda regije i njene socijalne probleme. Njegov èlanak objavljujemo u cijelosti.

Hannes Swoboda, MEP,

Èlan Evropskog parlamenta (PSE/PES/SPÖ)

Èlan Odbora za vanjsku politiku EP

Izvjestilac EP za Hrvatsku

"EVROPSKA BUDUÆNOST BALKANA - VAŽNA SU PRIVREDNA I SOCIJALNA PITANJA"

EU uvijek je donosila veoma jasne odluke o buduænosti (zapadnog) Balkana. Donijeli su ih tako na Vijeæu na vrhu u Solunu 2003.godine kao i Parlament u svojim brojnim rezolucijama i Komisija u svojim saopštenjima. Zbog toga bi trebalo biti sve veoma  jasno i samo pitanje vremena.

Ipak mislim, da sve to nije tako jednostavno, kao što se to èini. Na jednoj strani bi možda Evropska unija mogla uèiniti više, da bi Balkanu osigurala bolje moguænosti za evropsku buduænost, na drugoj strani bi države regije morale i moraju uèiniti puno više, da se na tu buduænost pripreme. Ne želim tvrditi, da naša politika za jugoistoènu Evropu nije uspješna. Brojne krize smo uspjeli uspješno savladati i možemo biti ponosni na svoje odluke. Ipak još uvijek nemamo cjelovite strategije u pogledu privrednog i socijalnog razvoja te regije. Zbog toga smo neki izmeðu nas predlagali, da se ljubljanski proces u vezi regije odvija uporedno sa lisabonskim procesom u okviru sadašnje Evropske unije. Poveæati moramo konkurentnost privreda balkanskih država i istovremeno raspravljati o ogromnim socijalnim problemima. Bez jakog privrednog i socijalnog programa nikada neæemo pobijediti nacionalistièke tendencije i etnièke sporove, koji su se vidljivo manifestovali u balkanskim državama.

Trenutno slovensko predsjedavanje je obeæavajuæa prilika, da ta država i Evropska unija razviju cjelovitu i dugoroènu strategiju. Nijedna evropska država ne može dozvoliti, da bi èekala, zbog toga mora poveæati svoju konkurentnost za »bolja« vremena. Poboljšanja u infrastrukturi, jaèanje obrazovnih sistema i ulaganja u istraživanja i razvoj su važna ne samo za privredno razvijene države nego su od kljuènog znaèaja i za balkanske države. Niko ne bi smio gubiti vrijeme i šanse u nastojanjima za poboljšanje svog privrednog i socijalnog blagostanja. Da bi tim državama pomogli, moramo biti još otvoreniji prema njima što možemo postiæi uvoðenjem liberalnijeg viznog režima. Razmjena znanja i ljudi znaèajno doprinosi razvoju svih naših susjednih država.

Evropa može i mora pomagati, da se donesu odluke, jer je to i u našem interesu. Ipak svoj glavni zadatak moraju obaviti same države i društva. Savladati moraju svoje tradicionalne unutrašnje sporove, etnièke razlike i jasne podjele na "mi" i "oni". Osavremeniti moraju svoja veoma zastarjela politièka stajališta i sisteme. Ne želim ponavljati slavnih Clintonovih rijeèi, koje je izrekao u svojoj prvoj izbornoj kampanji: "it's the economy, stupid", ako bi ih nekoliko izmjenio, mogli bi reæi: "važni su privreda i socijalna pitanja, a ne etnièke razlike". Tu poruku treba ponavljati i uvijek ponavljati. Još uvijek ne negiram znaèaja kulturnih, etnièkih i vjerskih faktora. Èak suprotno, ne smijemo zanemariti tih pitanja, inaèe bi mogli nevidjeti postojeæe napetosti. Ipak cilj "kulturne" politike mora biti usklaðen sa razlièitom pripadnošæu i stvoriti meðusobno poštivanje. Ne smijemo zaboraviti, da nezaposlenost i siromaštvo produbljuju nacionalistièke težnje i govor mržnje, zbog toga moraju ta dva faktora biti glavni cilj naše zajednièke politike.

Uporedno s regionalnim pristupom treba nastaviti individualne pregovore za sporazume o stabilizaciji i pridruživanju te za pristup Evropskoj uniji. Pri tome mora biti jasno, da treba u cijelosti poštivati pristupne kriterije, koje obuhvataju Kopenhagenske kriterije i potpunu saradnju sa Meðunarodnim sudom u Haagu. Ukoliko države ispune te kriterije, moraju dobiti moguænost za pristupanje EU. Tako Hrvatska ima velike moguænosti za završetak svojih pregovora s EU u 2009.godini. Kao izvjestilac Evropskog parlamenta za tu državu želio bi, da Hrvatska uèini sve, da bi pregovore zakljuèila veæ krajem 2008.godine. Nažalost, kao što se to èesto dogaða prevladujuæi »nacionalni interesi«, kao što je odluka o Zaštiæenoj ekološko ribolovnoj zoni, potisnuli su znaèaj brzog procesa pregovaranja.

Važno je, da je Hrvatska spremna rješavati sva otvorena pitanja sa susjednim državama. Jednako važno je, da su susjedne države, ukljuèujuæi i Sloveniju, spremne pomagati pri rješavanju otvorenih pitanja. Arbitraža ili mediacija treæe strane najefikasnije su metode rješavanja otvorenih pitanja izmeðu susjednih država. Moramo biti svjesni, da bi ulazak Hrvatske u Evropsku uniju izmeðu 2011. i 2012.godine, kada Evropski parlament odobri pristupni ugovor i kada se u svim državama èlanicama provede nacionalni postupak ratifikacije, bio najbolji znak za cijelu balkansku regiju, jer bi to predstavljalo novu i dalju nadu, da se države, koje ispune postavljene kriterije mogu pridružiti Evropskoj uniji.

Ljubljana, 24. april/travanj 2008

Meðunarodni institut za bliskoistoène i balkanske studije (IFIMES) - Ljubljana

Direktori:Bakhtyar Aljaf i Mr.sc. Zijad Beæiroviæ

Brisel/Bruxelles, 13.06.2008. - Nako prvih zvaniènih podataka o negativnom ishodu referenduma o Lisabonskom reformskom ugovoru, predsjednik Evropske komisije Žoze Mauel Barozo/Jose Manuel Barroso pozvao je na nastavak procesa ratifikacije Ugovora u svih ostalih 18 zemljama èlanica u kojima ratifikacija nije obavezna referendumom.

Prema službenim podacima, protiv Lisabonskog ugovora glasalo je 53.4 posto irskih biraèa, a za Ugovor 46.6 posto. Sa ukupno 862,415 negativnih glasova, odbaèen je Ugovor koji je trebalo da služi Evropskoj uniji od 495 miliona stanovnika. Do sada najveæu unutaraevropsku institucionalnu i politièku krizu, izazvala je dakle populacijska manjina od svega 0,00175 posto ukupnog stanovništva Evropske unije.

Jedina pouka irskog nokauta je još jednom potvrðeno pravilo da konaèna odluka o ishodu ovakvih i svih drugih glasanja ne zavisi od stvarnog vladajuæeg mišljenja, veæ od onih koji izaðu na birališta da bi glasali protiv, a zatim i od onih meðu ‘tihom veæinom' pozitivno opredijeljenih koji iz liènog komformizma ne izaðu na glasanje. Zbog toga se u sjedištu Evropske unije i strahovalo da bi slièan rezultat glasanja kao u Irskoj mogao biti i u drugim zemljama kada bi se o Ugovoru odluèivalo referendumom.

Predsjednik Evropske komisije Žoze Manel Barozo ipak smatra da "ishod irskog referenduma ne treba shvatiti kao glas protiv Evropske unije, jer je potpise na Lisabonski ugovor stavilo svih 27 predsjednika država ili vlada evropskih èlanica, do sada je 18 nacionalnih parlamenata Ugovor podržalo, u još toliko èlanica proces ratifikacije bi trebalo obaviti, a samo jedna èlanica je do sada rekla Ugovoru ‘ne'. To najbolje govori da proces ratifikacije treba nastaviti", izjavio je Barozo na specijalnoj konferenciji za novinare sazvanoj u sjedištu EU odmah nakon objavljivanja rezultata iz Dablina.

Brisel, 23. 04.2008.  - "Nekontrolisani porast cijena osnovnih prehrambenih artikala poèetak je svjetske humanitarne katastrofe", izjavio je evropski komesar za razvoj i humanitarnu pomoæ Luj Mišel i objavio da je EU odobrila hitnu pomoæ najugroženijima u iznosu od 117, 25 miliona eura. Danas odobreni fond za suzbijanje rasta cijena hrane èini polovinu od ukupnog ovogodišnjeg budžeta za humanitarnu pomoæ EU u hrani. U odnosu na prošlu godinu, evropski budžet za ove namjene je udvostruèen, ali i dalje zaostaje za Sjedinjenim Amerièkim Državama koje su i najveæi svjetski davalac pomoæi u hrani.

Govreæi pred Evropskim parlamentom u Strazburu, komesar Mišel je rekao da su milioni ljudi širom svijeta "izloženi riziku gladi, zbog èega se cijenama hrane i traženjem globalnih rješenja treba baviti na globalnom nivou, ali bez odlaganja - veæ sada kada prijeti dalja eskalacija ovog problema".

Mišel je podsjetio da su  od 2000-te godine, dolarske cijene žita poveæane tri puta, cijene riže i kukuruza dva puta, a poèetak 2008. donio je novo poveæanje ukupnih cijena hrane od 20 posto, što je izazvalo ili æe izazvati brojne nerede u mnogim državama koje su najviše pogoðene nekontrolisanim talasom poskupljenja. On je zato pozvao na "zelenu revoluciju" prije svega na afrièkom kontinentu, jer je upravo afrièka poljoprivreda u ovom trenutku najmanje produktivna, iako raspolaže znaèajnim  potencijalom za razvoj prehrambene industrije.