Da li se formiranjem gotovo deset puta jačih policijskih snaga za graničnu kontrolu Evropske unije želi izvršiti tihi udar na suverenost zemalja članica i onih na istoku Evrope koje još nisu u članstvu, ili se radi o racionalnom odgovoru Brisela na globalne nedaće koje ugrožavaju opstojnost Unije? Od koga se Evropa želi zaštititi, te da li bi ojačane granične formacije bile dobrodošla ili podla odluka u odnosu na zemlje zapadnog Balkana?

Dvodnevni neformalni samit predsjednika država ili vlada zemalja članica Evropske unije, održan sredinom sedmice u svjetskoj prijestolnici ozbiljne muzike, u Salzburgu, završen je u skladu s karakterom ovog okupljanja - neformalno. Odnosno, na sastanku na vrhu je dogovoreno da dogovora (još) nema ni o jednom užarenom pitanju zbog kojeg je samit i sazvan. Prva tema su, razumljivo, i dalje migracije. Druga, neraskidivo povezana s prvom, je bila unutarnja sigurnost EU. Treća, skora pokajnička rastava Velike Britanije od Evropske unije.

(Iz arhiva Frontexa)

Da li je porukom da EU ne smije više biti zavisna od SAD-a Macron najavio kako želi biti lider cijele Evrope.

Za AJB piše: Zekerijah Smajić

Vlastiti “Veliki plan za Evropu” francuski predsjednik Emmanuel Macron ovih je dana upotpunio do sada najsmionijim stajalištem. “Evropska unija više ne može ovisiti o Sjedinjenim Američkim Državama po pitanju sigurnosti”, poručio je s pravog mjesta s kojeg se nadaleko čuje - sa tradicionalnog susreta svjetskih diplomata u Elizejskoj palači u Parizu.

Dok su se mnogi podsmjehivali njegovom karijerističkom prometanju ka prvim redovima evropske i međunardone politike, svoju globalističku viziju je konkretizirao stavom da bi Evropa konačno morala revidirati dosadašnju sigurnosnu politiku sa svim svojim partnerima ne isključujući i Sjedinjene Američke Države. A uključujući izgradnju novih strateških odnosa sa Velikom Britanijom koja iduće godine napušta Evropsku uniju. Te, svakako, sa Rusijom, Iranom i Turskom koje su pod frustrirajuće neodmjerenim pritiscima SAD-a.

Vlastiti “Veliki plan za Evropu” francuski predsjednik Emmanuel Macron ovih je dana upotpunio do sada najsmionijim stajalištem. “Evropska unija više ne može ovisiti o Sjedinjenim Američkim Državama po pitanju sigurnosti”, poručio je s pravog mjesta s kojeg se nadaleko čuje - sa tradicionalnog susreta svjetskih diplomata u Elizejskoj palači u Parizu.

U Briselu se o zapadnom Balkanu ne prestaje govoriti kao o mjestu ekonomskog rasta i prosperiteta. Ali djela ne prate takvu retoriku.

(Napisano za Al Jazeeru: (http://balkans.aljazeera.net/vijesti/na-put-u-buducnost-preko-bosne)

U opkoljenom ratnom Sarajevu potkraj 1994. godine neko od tadašnje studentarije je tadašnjoj uspavanoj Evropi posvetio i ovaj grafit: „Evropa pada na ispitima, a mi gubimo godine“!

Da li se išta suštinski promijenilo od tada do danas kada govorimo o odnosu Evropske unije prema Bosni i Hercegovini i četvrtstoljetnom učinku takvih dosadašnjih odnosa?

Samo neupućeni, pesimisti, licemjeri, zloslutnici i bedasti bi, možda, mogli ustvrditi da se za proteklih skoro četvrt stoljeća nije uradilo ništa ni sa jedne strane. Da Evropska unija nije dala koliko je znala, a da Bosna i Hercegovina ili Balkan nisu uradili koliko su mogli. Ali suština svakako nije u tome „koliko je znala“ niti je u ovom „koliko su mogli“. Bolno i prebolno pitanje koje ovdje, i iznova, pokušavam aktuelizirati jeste zašto ovi prvi 'nisu znali' učiniti više, odnosno zašto ovi drugi nisu 'mogli' parirati historijskom trenutku koji im je sudbonosno isporučen kao na tacni - na volju i nevolju svih postratnih vlasti i stranačkih elita na ovom bremenitom području.

Prvo verbalni, a sada i pravi trgovinski rat između Sjedinjenih Američkih Država i Kine danas je zvanično počeo i vrlo je teško predvidjeti kako će se on razvijeta, kolike i kakve će biti njegove globalne posljedice.

Ono što je u ovom času jasno vidljivo jeste žestina tog sukoba između dvoju najjačih globalnih sila, a još jasnije je u posljednjih nekoliko dana vidljiv bijes službenog Pekinga.

„Amerika je ta koja je započela najveći trgovinski rat u historiji, i mi nemamo izbora – uzvraćamo udarac“, saopšteno je kasno sinoć po srednjeevropskom vremenu iz kineskog Ministarstva trgovine. U saopštenju se također navodi da Kina nema namjeru popuštati pred „američkim prijetnjama i ucjenama.“ Peking je također objavio da je u permanentnoj komunikaciji sa Svetskom trgovinskom organizacijom (WTO) i da će raditi s drugim partnerima kako bi "zajednički zaštitli slobodnu trgovinu i multilateralni sistem".

U utorak, 26. juna, po ko zna koji put se potvrdilo da bez kompromisa ne bi bilo ni Evropske unije.

Iako je tokom luksemburške rasprave na Vijeću EU o zapadnom Balkanu varničilo sa svih strana dok su se koplja lomila oko konačnog otvaranja pristupnih pregovora s Albanijom i Makedonijom, članovi Vijeća ministara općih i evropskih poslova su se na koncu dogovorili. Prethodno nepopustljive Francuska, Nizozemska i Danska su se složile da ove dvije balkanske zemlje treba ohrabriti na putu evropskih integracija, ali da početak pregovora mora biti „uslovan“ i tek za godinu dana. Juni 2019. godine je određen kao granična vremenska linija za „otvaranje puta“ ka pregovorima o pridruživanju. Do tada bi Evropska komisija trebala uraditi svoj dio posla na ohrabrivanju sveobuhvatnih reformi i ispunjavanju uslova koje su, na insistiranje zemalja protivnica proširenja, izdiktirani vlastima u Skoplju i Tirani. Vijeće na nivou ministara vanjskih poslova bi trebalo dati svoju saglasnost na ove zaključke, a Evropsko vijeće (lideri država ili vlada EU) mora odobriti sazivanje prve Međuvladine konferencije o formalnomotvaranju prvih pregovaračkih poglavlja.

.

Rutinski, kolokvijalni brifing članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine s najmoćnijom ženom svijeta, prošle srijede u Berlinu, završen je onako kako se moglo i očekivati prije polaska iz Sarajeva. Ni velikih riječi, ni projekata, ni strategija, ni inicijativa, garancija ni obećanja nije bilo. U fokusu su, razumljivo, bile  izmjene Izbornog zakona koje su se zavukle do pred samu sezonu godišnjih odmora i početak završne kampanja za nove opće izbore u oktobru. Jedina medijski zanimljiva poruka Angele Merkel je bila da „Evropi na Balkanu i u Bosni i Hercegovini nisu potrebne nove nestabilnosti“.

Slobodu i mir narodima donose vizionari, a istinu objavljuju pokojnici! Ako se ne varam, davno je to, u svoje vrijeme, napisao Jovan Dučić, bosanskohercegovački, srpski i jugoslovenski pisac iz Trebinja, diplomata i najznačajniji pjesnik-liričar srpskog modernizma u Kraljevini Srbiji. Na ovu poučnu lekciju iz mladosti vratila me je nedavna očekivana potresna vijest da je u Beogradu, 13. januara 2018., nakon teške i duge bolesti, preminuo Nedeljko Neđo Kovačević. Plemeniti čovjek, Mostarac i violinski virtuoz, osebujni zabavljač, jedan među liderima kultne grupe „Mostar sevdah reunion!

Tužna vijest me je zatekla u Briselu na svega stotinjak metara od najposjećenije kulturne destinacije u Kraljevini Belgiji - kultne palate Bozar koju još od 1928. ovdje smatraju kulturno-umjetničkim hramom ovog dijela Evrope. U toj sam dvorani, kakve slučajnosti, prije tačno deset godina uživao u nostalgičnim zvucima sevdalinskog modernizma uobličenog umijećem Neđinih mostarskih drugova iz, s njim zajedno proslavljenog, „Mostar sevdah reuniona“.

(AlJazeera Balkans: )

Regionalna turneja predsjednika Evropske komisije Jean-Clauda Junckera započeta  dvadesetak dana od usvajanja nove Strategije proširenja Evropske unije, ma koliko bila rutinska i tematski predvidiva - potvrđuje  novu zainteresiranost, dinamiku, povećanu iskrenost i vjerodostojnost evropske politike i institucionalnog odnosa Unije prema zapadnom Balkanu. A koliko je svega toga u proteklim decenijama nedostajalo, vidljivo je po stanju stvari u svakoj od šest zemalja u kojima je Juncker ovih zamećavljenih dana boravio.

.

Predsjednik najvišeg organa izvršne vlasti Evropske unije je tu da bi, kako sam kaže, potvrdio odlučnost Evropske komisije u podupiranju kredibilne perspektive proširenja EU na zemlje geostrateškog prodručja Evrope, te kako bi i vlastitim primjerom dokazao taj „pojačani angažman“ EU sa zemljama zapadnog Balkana u skladu s novom Strategijom proširenja koja je odobrena početkom februara.

Dolazak srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića u Zagreb predstavlja, tvrdi se, događaj visokog rizika za srbijanskog predsjednika, a za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović najveći državnički izazov u dosadašnjem dijelu petogodišnjeg mandata.

Susret državnih delegacija Hrvatske i Srbije je zakazan u vrlo nepovoljnom unutrašnjopolitičkom tajmingu po obje zemlje i usred obostranih ratnohuškačkih prepucavanja o prošlosti i zaglušujuće nacionalne retorike na obje strane. Logično se, zbog toga, postavlja pitanje zašto uopšte ovakva iznuđena posjeta. Zašto baš sada? Ko iza nje stoji? Kome ona najviše treba? Kakav je mogući njen rasplet i učinak?

Test novi clanak