U zadnjim trenucima je odlučeno: Bosna i Hercegovina će iskoristiti pravnu mogućnost i podnijeti zahtjev Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu (IJC) za reviziju presude tog suda iz februara 2007. godine po tužbi protiv Srbije i Crne Gore za genocid tokom rata 1992.-1995. godine. Bila je to prva planetarna presuda po tužbi kojom je jedna država tužila drugu za genocid. Nije ostalo još mnogo vremena, jer je 26. februar zadnji rok za formalnu predaju zahtjeva sa svim novim dokazima.

Obznana očekivane odluke nije stigla od državnog agenta Sakiba Softića, kako bi trebalo, ni iz državnog Predsjedništva kako je propisano, već sa neformalnog političko-stručnog savjetovanja koje je održano u sarajevskoj Vijećnici pod pokroviteljstvom bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića i u organizaciji Fondacije Pravda za Bosnu i Hercegovinu i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Izetbegović je nakon savjetovanja izjavio da je "mozaik za podnošenje zahtjeva za reviziju sklapan godinama“, a da je „ključni kamenčić u tom mozaiku“ pronađen krajem prošle godine u završnici suđenja bivšem komandantu Vojske RS, Ratku Mladiću. 

STRASBOURG, 15.2.2017. - Evropski parlament danas je usvojio Rezoluciju o Bosni Hercegovinu, čiji je predlagač bio Cristian Dan Peda, izvjestitelj Evropskog parlamenta za BiH. Od 695 poslanika za Rezoluciju je glasalo 496, protiv 132, a 67 zastupnika je bilo suzdržano.

Rezolucijom se insistira na većoj dosljednosti i brzini u provođenju socijalnih i ekonomskih reformi, traže se izmjene izbornog zakona BiH i poštovanje “principa federalizma, supsidijarnosti i decentralizacije, koji su neophodni kako bi sva tri konstitutivna naroda i manjine, mogli uživati ista prava”.

Hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu Dubravka Šuica se, logično, posebno zalagala za “prava Hrvata koji bi trebali imati TV kanal na hrvatskom jeziku i mogućnost da uživaju sve što im pripada po Daytonskom sporazumu”.

Istekao je rok za popunjavanje upitnika Evropske komisije, a vlasti Bosne i Hercegovine, pogotovo entiteta Republika Srpska, taj posao još nisu završile.

Analitičari su složni u ocjeni da bi odugovlačenje unosa odgovora ili, u krajnjem slučaju, nedavanje nikakvih odgovora na upitnike Evropske komisije do zadatog roka, maja ove godine, vratilo Bosnu i Hercegovinu nekoliko "milja" unazad kada su u pitanju eurointegracije.

Novinari Zekerijah Smajić i Pejo Gašparević tvrde da je neispunjavanje okvirnog roka za popunjavanje odgovara na upitnik EK-a, koji je istekao 30. januara, još jedan dokaz da sadašnje političke elite u Bosni i Hercegovini nemaju kapaciteta suočiti se sa zahtjevima koji su isporučeni u tim pitanjima. Potvrda je to, tvrdi Smajić, da Bosna i Hercegovina nema administrativni kapacitet da s Briselom razgovara "jednim glasom", iako od 23. augusta prošle godine ima usaglašen i na Vijeću ministara Bosne i Hercegovine zvanično usvojen Mehanizam koordinacije aktivnosti u procesu evropskih integracija.

Nakon što je iz Direkcije za evropske integracije Vijeća ministara Bosne i Hercegovine saopćeno da nijedna institucija iz Republike Srpske do kraja januara nije unijela svoje odgovore u informacioni sistem, predsjednik tog bh. entiteta Milorad Dodik je kazao da "treba polako s upitnikom", jer se navodno treba razmisliti o nekim pitanjima.

Predsjednik hrvatskog Sabora Božo Petrov ovih je dana izjavio da je „Zvizdićev kabinet izmislio“ njegovu izjavu o negiranju trećeg entiteta u BiH, a Denis Zvizdić  je odgovaro da je „neugodno iznenađen“ takvom reakcijom i podsjetio da ima više svjedoka pred kojim je Petrov u utorak u Sarajevu izjavio da „Hrvatska poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, kao i jednakopravnost tri konstitutivna naroda, te da ne podržava stvaranje dodatnog entiteta u Bosni i Hercegovini„.

Na čijoj strani je istina? Petrovu, Zvizdiću i javnosti bi u potrazi za odgovorom mogli pomoći i oni koji su sudjelovali na sarajevskom sastanku među kojima su i članovi hrvatske delegacije: predsjednik Odbora za vanjsku politiku Miro Kovač, voditelj Međuparlamentarne skupine prijateljstva u Hrvatskom saboru Zlatko Hasanbegović, potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku Joško Klisović i ambasador Republike Hrvatske u BiH Ivan Del Vechio.

European Prliament 2014-2019

Plenary sitting   

A8-9999/2017

Date 06/02/2017 

                                                                                    REPORT

                                                      on the 2016 Commission Report on Bosnia and Herzegovina

DocRef: (2016/2313(INI)

{AFET} Committee on Foreign Affairs</Commission

Rapporteur:Cristian Dan Preda

CONTENTS

MOTION FOR A EUROPEAN PARLIAMENT RESOLUTION.......................................... 3

RESULT OF FINAL VOTE IN COMMITTEE RESPONSIBLE......................................... 16

Petog februara 2014. godine Sindikat Solidarnosti u Tuzli, organizirao je socijalne proteste obespravljenih, materijalno 'ubijenih' i poniženih radnika Tuzlanskog kantona, koji je u vrijeme „diktature“ J.B. Tita bio industrijsko središte Bosne i Hercegovine.

'Događanje naroda' je za dva dana kulminiralo i proširilo na više od trideset gradova u zemlji, pa se činilo da je konačno i kod nas kucnuo čas za građane koji će, nakon skoro 25 godina frustrirajućeg etnonacionalizma, korupcije, poslušnosti, klerikalizma i privilegija za podobne - prestati biti samo demografska činjenica.

Protesti, plenumi građana, poruke i istrajnost na trgovima, ulicama i pred vratima javnih institucija izazivali su divljenje javnosti regije i širom Evrope jer su transparenti, proklamacije i zahtjevi nezadovoljnih nedvosmisleno odražavali karakter socijalnog pokreta bez ikakvih nacionalnih, političkih ili nacionalističkih obilježja. Danas i ovih dana isto takvo divljenje izazivaju građani Rumunije koji su složno i odlučno ustali protiv socijalnih razlika i institucionalne korupcije. 

U pobuni bh. građana 2014. godine rame uz rame su bili Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali, baš kao što to Bosna i Hercegovina u etničkom i religijskom smislu i jeste. Protestima nije zagovarana politička i ideološka alternativa.Pobunili su se isključivo obespravljeni, nezaposleni, gladni, marginalizirani, mladi,  poniženi.  Pasivnost vitalnih poluga sistema, nervoza na političkom i državnom vrhu i službene reakcije bh. lidera, međutim, bacali su sumnju i na drugačije namjere, pozadinu i samu suštinu protesta. 

Britanski zastupnici su prvog dana februara podržali nacrt zakona kojim se odobrava početak pregovora oizlasku ove zemlje iz Evropske unije, čime je savladana prva velika proceduralna prepreka. Otklonjena je i dilema o karakteru i suštini budućih trgovinskih odnosa između Londona i Brisela. Za nacrt zakona glasovalo je 498 zastupnika, a 114 je bilo protiv.

Tokom dvodnevne rasprave u Donjem domu, većina zastupnika se obavezala da će poštovati odluku birača od 23. juna prošle godine o izlasku Britanije iz EU.

Konzervativna vlada želi da zakon bude usvojen do početka marta kako bi mogao biti ispunjen vladin rok (31. mart) za početak dvogodišnjeg perioda pregovora o brexitu. Nije nevažno da se većina zastupnika prije lanjskog referenduma zalagala za ostanak Britanije u EU, ali je većina, u skladu s demokratskim standardima u ovoj zemlji, obećala da će, iako nevoljno, prihvatiti ishod izjašnjavanja građana, što se kasnije i dogodilo.

Prije osam godina, u vrijeme predizborne kampanje odlazećeg predsjednika Baracka Husseina Obame, novinarskim poslovima sam se bavio iz sjedišta Evropske unije i tada sam, kao i većina evropskih koleginica i kolega, bio strastveni navijač ovog slatkorječivog, srceparajućeg govorničkog 'zavodnika'.  

Prvo ogromno razočarenje sam, kao i većina njegovih "navijača" doživio kada je Obama prihvatio Nobelovu nagradu za mir nedugo nakon što je 20.1.2009. stupio na predsjedničku dužnost, i prije nego što je išta konkretno učinio za mir u svijetu. Smatrao sam to tada, smatram i danas, nemoralnim činom i poltronstvom koje makar američkom predsjedniku nije bilo potrebno.

Nekadašnji „dašak svježeg vjetra na Balkanu“ kako ga je svojedobno nazivala nekadašnja državna sekretarka SDA Madaleine Albright, od 17. januara 2017. je na američkoj crnoj listi zajedno s ostalima koji predstavljaju sigurnosnu prijetnju velikoj i moćnoj Americi i koji djeluju protivzakonito.

Na sankcije protiv Milorada Dodika „na prvu“ je moguće gledati kroz hiljadu različitih naočara i iz hiljadu različitih hipotetičkih uglova. Za nekoliko dana, nedjelja ili mjeseci svi ćemo biti pametniji i mnogo dalje ćemo moći vidjeti. Pogotovo nakon službenih reakcija institucija Evropske unije koja bi se, kao dokazani saveznik SAD, mogla pridružiti sankcijama., imajući u vidu da EU od 2011. godine ima Okvirnu direktivu  o mogućnosti uvođenja represivnih mjera prema bilo kome u BiH ko ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet ove zemlje.

Američka ambasadorica u BiH Maureen Cormack je u obrazloženju odluke o sankcijama izjavila da su se SAD na takav korak odlučile na temelju uredbe iz 2002. godine i u “koordinaciji sa najbližim partnerima”, ali nije dala više detalja. Ono, međutim, što je i na prvi pogled vidljivo jeste da sankcije nisu došle prekonoći, nisu „histerični potezi odlazeće administracije“, niti su za međunarodno-pravno i političko potcjenjivanje, jer se Milorad Dodik kao lider jednog od suverenih naroda i kao predsjednik jednog od entiteta u BiH nije našao na crnoj listi nepoželjnih osoba tamo neke urođeničke zabiti, već na spisku Sjedinjenih Američkih Država čije akcije na međunarodnoj sceni imaju kontinuitet i neminovne globalne pozitivne ili negativne refleksije.