U prvj poruci predsjednika Evropske komisije Baroza (Jose Manuel Barroso) se naglašava da su Ruska Federacija i EU postigle znaèajan napredak u razvoju intenzivne saradnje od interesa za promociju mira i sveopšteg prospeiteta kako u Ruskoj Federaciji, tako u Evropskoj uniji i cijelom svijetu". Izražava se takodje uvjerenje da æe pod vodjstvom predsjednika Medvedeva, "u obostranom ineresu", doæi i do znaèajne konsolidacije evropsko-ruskog strateškog partnerstva koje je u posljednje dvije godine ozbiljno poljuljano.
Kuda bi, medjutim, sada mogli krenuti evropsko-ruski odnosi nakon Putina na predsjednièkoj i sa Putinom na premijerskoj funkciji u zemlji, u službenim izvorima EU se zvanèno još uvijek ne želi prognozirati.
Evropski Savjet za medjunarodne odnose u Briselu, medjutim, preporuèuje da, u poèetnoj fazi nakon nedjeljnih predsjednièkih izbora, osim jasne poruke o produbljivanju saradnje na pincipima evropsko-ruskog strateškog partnerstva (koje je na evropsku inicijativu uspostavljeno 2000. godine), EU provede svojevrstan test ruske spoljne politike s Medvedevim na èelu.
Politièki analitièar Endrju Vilson (Andrew Wilson) smatra da bi prvo trebalo provjeriti "da li æe predsjednik Medvedev pokazati naklonost ka širenju ekonomskih odnosa sa EU i prema liberalnijim reformama u zemlji, ili æe nastaviti s Putinovom praksom politièkog sistema koji æe pogodovati samo interesima društvene elite".
Za razliku od 2000-te kada su lideri EU isforsirali uspostavu "persoalnih odnosa" s Putinom, Evopski savjet za medjunarodne odnose prepouèuje uspostavu i stalno unapredjenje "zajednièke evropske politike" prema Rusiji.
Iako analitièari ovog Savjeta procjenjuju da, zbog bilateralnih interesa pojedinih zemalja, Evropskoj uniji neæe biti lako doæi do zajednièke politike prema Rusiji, evropsko zajedništvo bi bilo neizbježno maker u stavu da se Medvedeva u Briselu pihvati kao ravnopravnog sagovornika "onoliko koliko je on spreman na neopodno jaèanje vladavine zakona i demokratskih principa".
Medvedeva bi, po istoj analizi, trebalo provjeriti i po još tri dodatna pitanja od stateškog interesa za EU: po tome koliko je spreman s Briselom i tranzitnim zemljama iz svog okruženja, saradjivati na pitanjima transporta za Evropsku uniju strateški važnih energenata; zatim na pitanju Kosova, odnosno spremnosti Rusije da prihvati evropsku ulogu u uspostavi policijsko-pravosudne misije i postupnom preuzimanju mandata od UNMIK-a; te po pitanju Irana i zahtjeva medjunarodne zajednice da se Teheran ipak povinuje nadziranju nejgovog nuklearnog programa od strane Medjunarodne agencije za atomsku energiju.
Iako se neæe previše žuriti, briselski struèni krugovi najavljuju da æe EU ipak biti prva koja bi kroz trilateralni samit Rusija-Njemaèka-Francska, mogla ponuditi obnovu pregovora o strateškom partnerstvu i Sporazumu o saradnji. A u predstojeæe pegovore s Medvedevim, kako se sugeriše, trebalo bi ukljuèiti i neke druge zemlje Evropske unije, a prije svih Poljsku.
Zekerijah Smajiæ, stalni dopisnik RDW