Kada dvojica od trojice najuticajnijih evropskih zvaniènika istovremeno doputuju u Sarajevo (falio je samo Havijer Solana), onda je to sigurno povod za veliko slavlje ili veliku brigu.
U našem sluèaju, na žalost, ni ovoga petka evropski komesar za proširenje i generalni sekretar NATO-a nisu nam došli ni sa darovima. Umjesto po krivcima, u duetu su (da bi valjda više boljelo) udarali po savjesti onih koji nisu u vlasti, a u vlastima nisu jer se nisu mogli prepoznati u nacionalnim partijama, a pošto se nisu nacionalno-politièki svrstali - nisu ni glasali za ovakve vlasti kakve imamo. Neglasanjem za nacionalne partije opredijelili su se za pridruživanje Evropi jer je jedino tako moguæe pobjeæi iz ralja nacionalizma i mentaliteta iz devedesetih u koji se Bosna i Hercegovina nakon oktobarskih izbora ponovo vratila.
Gotovo ista ovakva ocjena pronosi se mjesecima i po aulama zvaniènog Brisela - zapravo od jeseni prošle godine kada je BiH u novembru završila tehnièke pregovore o pridruživanju i kada je, i stvarno i formalno, mogla dobiti paraf Evropske komisije na toliko dugo obeæavani Sporazum o asocijaciji.
A zašto ga nije dobila?
Zato što se nacional-šovinizirani politièari nisu mogli dogovoriti oko ustroja policije! Nisu se dogovorili, jer još uvijek ne vide jake razloge za stvaranje Bosne i Hercegovine kao cjelovite i moderne države. A pošto to oni ne vide, evropski komesar za proširenje i generalni sekretar NATO-a su i ovoga puta došli u Sarajevo da 'izlemaju' proevropske graðane i da ponovo, bez opravdanja, poštede nacionalizirane glasaèe i njihove nacionalistièke voðe. Na vrlo konkretno pitanje o tome, Olli Rehn je sasvim otvoreno prošlog petka poruèio parlamentarcima u Sarajevu da EU „nije nadležna za kažnjavanje koènièara". Ali se požalio da su mu i samom, kako je rekao „dojadili nacionalistièka retorika i tenzije u BiH"., te da æe od sada, „umjesto u usta gledati politièarima u ruke, kako bi konaèno vidio šta i kako oni rade, a ne šta govore".
Posljedice takve balvan-politike zvaniènog Brisela su svima trezvenima dobro poznate: Albanija je uz sve vlastite potrese postala zapad Bosni i Hercegovini, a od prošlog èetvrtka i Crna Gora, kojoj je paraf na Sporazum o pridruživanju šarnuo isti ovaj evropski komesar koji je u Sarajevo, umjesto s olovkom, došao sa toljagom. Zbog snažnog prosrpskog lobija širom Evrope, Bosnu i Hercegovinu bi uskoro mogla preteæi i Srbija s kojom je od maja prošle godine EU u stanju zamrznutih pregovora zbog generala Mladiæa.
Sve, dakle, dok se evropska unija bude držala svojih formalnih uslova, a naši politièari svoga nesluha za politiku i državnièku odgovornost, BiH neæe postati savremena evropska država. Reforma policije neæe biti završena. Istinske ustavne reforme nikada zapoèete, a suvisla rekonstrukcija upravnog aparata države i dvije paradržave, nikada neæe biti provedena.
Kako onda pronaæi izlaz iz ovog bespuæa?
Samo povratkom vlastitim korijenima: Evropska unija svojim osnivaèkim aktima od prije taèno 50 godina, a BiH svome predratnom graðanskom ustroju.
Taèno za sedam dana navršit æe se pola stoljeæa od osnivanja tadašnje Evropske ekonomske zajednice (sadašnje Unije), a u njenim temeljnim aktima o osnivanju, takozvanim Rimskim ugovorima, od tada pa sve do danas, ostalo je zapisano da sve države na tlu Evrope imaju jednaka prava i uslove za ukljuèivanje u evropske integracije. Ni mnoge današnje èlanice EU, na primjer, nemaju centraliziranu policiju. Belgija - jedna od šest osnivaèa današnje Unije, sve donedavno je bila u policijskom haosu. Njemaèka je i dan-danas u tom pogledu krajnje decentralizirana savezna država u kojoj su na pokrajinskom nivou i privredni, kulturni, obrazovni, informativni i mnogi drugi poslovi. Za razliku od BiH, meðutim, ove i mnoge druge evropske zemlje imaju odgovornu patriotsku vlast, precizne zakone i svjesne graðane. Zato što mi to nemamo, nameæe nam se snažna državna policija!
Policija je, dakle, Briselu samo formalno pokriæe za što dužu odgodu pridruživanja. Za Srbiju je to general Mladiæ. Crnoj Gori æe zadugo o vratu biti privredni kriminal i korupcija, a u Albaniji nizak stepen demokratiènosti. Suština je, meðutim, u dva sasvim drugaèija razloga: jedan je unutar-evropski, a drugi balkanski: sve zemlje Balkana su jadno ekonomski siromašne i kao takve evropskim graðanima nisu poželjne. Unija, takoðe, ima svoje probleme. Još od 2000. nema zakonsku moguænost prijema novih èlanica, niti æe to imati sve do izmjena važeæeg Ugovora iz Nice, do usvajanja prvog zajednièkog ustava ili nekog novog evropskog ugovora. Takva rampa je i ispred Hrvatske èak i kada bi pregovori o pristupanju bili završeni sutra.
Sve drugaèije politièke poruke su obmane s obiju strana kako bi se dobilo na vremenu za velike reforme i u Briseli i na Balkanu.
(Objavljeno na BHR1, 17.03.2007. Dnevnik u 17:00. Autor je prvi internet-kolumnista u BiH)