Igrom sudbine, sticajem okolnosti i po instiktu profesije kojom se dušom i srcem bavim od kako kročih u ovaj zanatski bezdan bez povratka, šesnaesti ovog mjeseca me dovede u Hrvatsku. I provede od njenog krajnjeg istoka, preko zagrebačkih avenija i Jelačićevog trga, pa sve do Istarskog poluotoka.

Čudesan bijaše taj ponedjeljak!

Neobično dug, sparan, dostojanstven, ponosit, svečan, besprimjerno domoljubiv. Ni englesko kraljevsko vjenčanje, ni izrežirane počasti predsjednicima država, ni proslave najvažnijih nacionalnih svjetkovina -  ništa nije bilo ni blizu ovom spontanom događanju hrvatskog naroda. Erupcija oduševljenja je drmala cijelu Hrvatsku i još preko stotinu drugih država u kojima su Hrvati 'dijaspora'.

Nacionalni javni doček u čast nogometnim reprezentativcima, sa toliko oduševljenja, jedinstvenosti, žara, emocija i sa tolikim izljevom domoljublja - nikada nigdje do sada nisam vidio. Siguran sam da ni sama Hrvatska nikada nije vidjela toliko ljubavi prema ovoj zemlji u jednom danu i na jednom mjestu. Na svakom pedlju hrvatskog tla se moglo vidjeti i osjetiti da je cijela nacija ovog ponedjeljka disala jednim plućima i kucala jednim ujedinjenim srcem.

Bio bi to doživljaj za cijeli život za svakog Hrvata, za njene reprezentativce, za sve pozitivne ljude i dobronamjernike, a posebno za onih (kažu) oko pola miliona najodanijih koji su se tog cijelog sparljivog dana posvetili nacionalnim idolima, da se prvo u autobusu s nogometašima, a zatim i na centralnoj pozornici, nije (očekivano) pojavio on. Taj neizbježni hrvatski 'domoljubac'. Marko Perković Thomson.

Prvo verbalni, a sada i pravi trgovinski rat između Sjedinjenih Američkih Država i Kine danas je zvanično počeo i vrlo je teško predvidjeti kako će se on razvijeta, kolike i kakve će biti njegove globalne posljedice.

Ono što je u ovom času jasno vidljivo jeste žestina tog sukoba između dvoju najjačih globalnih sila, a još jasnije je u posljednjih nekoliko dana vidljiv bijes službenog Pekinga.

„Amerika je ta koja je započela najveći trgovinski rat u historiji, i mi nemamo izbora – uzvraćamo udarac“, saopšteno je kasno sinoć po srednjeevropskom vremenu iz kineskog Ministarstva trgovine. U saopštenju se također navodi da Kina nema namjeru popuštati pred „američkim prijetnjama i ucjenama.“ Peking je također objavio da je u permanentnoj komunikaciji sa Svetskom trgovinskom organizacijom (WTO) i da će raditi s drugim partnerima kako bi "zajednički zaštitli slobodnu trgovinu i multilateralni sistem".

Sa jedne od ceduljica na kojima je odvažno i zauvijek obrazložio vlastitu presudu i najtežu kaznu, lakonski je poručio: "Molim vas oprostite mi, ali ja više ne mogu“. Bosnu su ubili, odlazi i Alex.

Pitoma, urbana šuma nadomak Firence trećeg jula 1995. godine. Duboka hladovina i grobna tišina ispod blago lelujavih krošnji odnjegovanih stabala južnog Tirola. Običan ljetni dan po svemu i za svakog osim za Alexandera Langera.

Bijaše to mladi, buntovni italijanski novinar, pisac, mirovni aktivista, prevoditelj, vaspitač... Za sve koji smo ga poznavali bio je Alex. 

Upoznao sam ga u Briselu kao jednog od najmlađih italijanskih političara toga vremena, a od 1989. i kao jednog od najmlađih i najprominentnijih članova Evropskog parlamenta.

Kao neumorni zagovarač slobode, mira, tolerancije i suživota zastupao je interese i politku Evropskog parlamenta u Izraelu, Rusiji, Libiji, Egiptu, Brazilu, Argentini, Kipru i Malti... Ipak, najveća preokupacija od početka 1990-tih bilo mu je zaustavljanje rata u bivšoj Jugoslaviji. A od 1992. je svu svoju energiju, znanje, kontakte i utjecaj posvetio Bosni i Hercegovini i uspostavljanju pravednog i trajnog mira u ovoj zemlji. Kada se uvjerio da se stvarni interesi velikih i moćnih ne žele primaknuti ciljevima njegove mirotvorne bitke, odlučio je otići s "ovog i ovako zagađenog svijeta“.

(Fotografije: Alexander Langer Fondation, Italija)

Nakon osam godina teških pregovora, uzleta i padova u procesu prilagođavanja pravnoj stečevini Evropske unije, Hrvatska je na današnji dana (prvog jula/srpnja) 2013. godine postala punopravna članica ovog ekonomsko-političkog bloka. Šta su efekti petogodišnjeg članstva? Ko je profitirao, ko izgubio?

Hrvatska kao mediteranska zemlja s izuzetnim prirodnim resursima, educiranom mladeži, uzornom cestovnom infrastrukturom, konkurentnom industrijom i geostrateškim položajem - za Evropsku uniju je puni pogodak s premijom u milijardama eura godišnje. Za Hrvatsku, članstvo u EU je dokaz njene državotvornosti, nacionalne osviješćenosti, međunarodnog respekta i prosperitetnosti. Za građane Hrvatske i Evropske unije blijedosiva slika stvarnosti. Većina zapadnih Evropljana i ne zna sasvim precizno gdje to bijaše Hrvatska i šta ona jeste, dok građani ove zemlje u većini smatraju da su obećane blagodeti članstva izostale.

U utorak, 26. juna, po ko zna koji put se potvrdilo da bez kompromisa ne bi bilo ni Evropske unije.

Iako je tokom luksemburške rasprave na Vijeću EU o zapadnom Balkanu varničilo sa svih strana dok su se koplja lomila oko konačnog otvaranja pristupnih pregovora s Albanijom i Makedonijom, članovi Vijeća ministara općih i evropskih poslova su se na koncu dogovorili. Prethodno nepopustljive Francuska, Nizozemska i Danska su se složile da ove dvije balkanske zemlje treba ohrabriti na putu evropskih integracija, ali da početak pregovora mora biti „uslovan“ i tek za godinu dana. Juni 2019. godine je određen kao granična vremenska linija za „otvaranje puta“ ka pregovorima o pridruživanju. Do tada bi Evropska komisija trebala uraditi svoj dio posla na ohrabrivanju sveobuhvatnih reformi i ispunjavanju uslova koje su, na insistiranje zemalja protivnica proširenja, izdiktirani vlastima u Skoplju i Tirani. Vijeće na nivou ministara vanjskih poslova bi trebalo dati svoju saglasnost na ove zaključke, a Evropsko vijeće (lideri država ili vlada EU) mora odobriti sazivanje prve Međuvladine konferencije o formalnomotvaranju prvih pregovaračkih poglavlja.

.

Rutinski, kolokvijalni brifing članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine s najmoćnijom ženom svijeta, prošle srijede u Berlinu, završen je onako kako se moglo i očekivati prije polaska iz Sarajeva. Ni velikih riječi, ni projekata, ni strategija, ni inicijativa, garancija ni obećanja nije bilo. U fokusu su, razumljivo, bile  izmjene Izbornog zakona koje su se zavukle do pred samu sezonu godišnjih odmora i početak završne kampanja za nove opće izbore u oktobru. Jedina medijski zanimljiva poruka Angele Merkel je bila da „Evropi na Balkanu i u Bosni i Hercegovini nisu potrebne nove nestabilnosti“.

Slobodu i mir narodima donose vizionari, a istinu objavljuju pokojnici! Ako se ne varam, davno je to, u svoje vrijeme, napisao Jovan Dučić, bosanskohercegovački, srpski i jugoslovenski pisac iz Trebinja, diplomata i najznačajniji pjesnik-liričar srpskog modernizma u Kraljevini Srbiji. Na ovu poučnu lekciju iz mladosti vratila me je nedavna očekivana potresna vijest da je u Beogradu, 13. januara 2018., nakon teške i duge bolesti, preminuo Nedeljko Neđo Kovačević. Plemeniti čovjek, Mostarac i violinski virtuoz, osebujni zabavljač, jedan među liderima kultne grupe „Mostar sevdah reunion!

Tužna vijest me je zatekla u Briselu na svega stotinjak metara od najposjećenije kulturne destinacije u Kraljevini Belgiji - kultne palate Bozar koju još od 1928. ovdje smatraju kulturno-umjetničkim hramom ovog dijela Evrope. U toj sam dvorani, kakve slučajnosti, prije tačno deset godina uživao u nostalgičnim zvucima sevdalinskog modernizma uobličenog umijećem Neđinih mostarskih drugova iz, s njim zajedno proslavljenog, „Mostar sevdah reuniona“.

(AlJazeera Balkans: )

Regionalna turneja predsjednika Evropske komisije Jean-Clauda Junckera započeta  dvadesetak dana od usvajanja nove Strategije proširenja Evropske unije, ma koliko bila rutinska i tematski predvidiva - potvrđuje  novu zainteresiranost, dinamiku, povećanu iskrenost i vjerodostojnost evropske politike i institucionalnog odnosa Unije prema zapadnom Balkanu. A koliko je svega toga u proteklim decenijama nedostajalo, vidljivo je po stanju stvari u svakoj od šest zemalja u kojima je Juncker ovih zamećavljenih dana boravio.

.

Predsjednik najvišeg organa izvršne vlasti Evropske unije je tu da bi, kako sam kaže, potvrdio odlučnost Evropske komisije u podupiranju kredibilne perspektive proširenja EU na zemlje geostrateškog prodručja Evrope, te kako bi i vlastitim primjerom dokazao taj „pojačani angažman“ EU sa zemljama zapadnog Balkana u skladu s novom Strategijom proširenja koja je odobrena početkom februara.

Dolazak srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića u Zagreb predstavlja, tvrdi se, događaj visokog rizika za srbijanskog predsjednika, a za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović najveći državnički izazov u dosadašnjem dijelu petogodišnjeg mandata.

Susret državnih delegacija Hrvatske i Srbije je zakazan u vrlo nepovoljnom unutrašnjopolitičkom tajmingu po obje zemlje i usred obostranih ratnohuškačkih prepucavanja o prošlosti i zaglušujuće nacionalne retorike na obje strane. Logično se, zbog toga, postavlja pitanje zašto uopšte ovakva iznuđena posjeta. Zašto baš sada? Ko iza nje stoji? Kome ona najviše treba? Kakav je mogući njen rasplet i učinak?

IZVOR: AljazeeraBalkans http://balkans.aljazeera.net/vijesti/evropska-strategija-antibiotik-sa-sirokim-spektrom-djelovanja

Orijentacioni plan daljnjeg proširenja Evropske unije došao je nakon desetak godina indolencije i smušenosti Brisela.

Kao što je predsjednik Evropske komisije Jena-Claude Juncker jesenas najavio u govoru o stanju Evropske unije, Evropska komisija je u utorak dobila parlamentarnu podršku za još jednu, znakovito naslovljenu regionalnu strategiju: “Kredibilna perspektiva proširenja i pojačani angažman EU-a na zapadnom Balkanu”. Osim što je još jednom formalizirana evropska budućnost regiona "kao geostrateško ulaganje u stabilnu, snažnu i ujedinjenu Evropu, zasnovanu na zajedničkim vrijednostima", novim pristupom se utemeljuje i nova logika međusobnog partnerstva, zasnovana na dvosmjernosti i ireverzibilnosti procesa.

"Vjerodostojna perspektiva proširenja" jedna je dimenzija nove strategije, a "pojačani angažman Unije druga. Samo obje zajedno čine koherenciju i novoj inicijativi Evropske komisije daju svrhovitost. Komesar za evropsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju Johannes Hahn pojasnio je tim povodom da EU ovim opsežnim dokumentom "potvrđuje da su njena vrata otvorena za regiju koju EU svakako već okružuje" te zaključuje da je evropska ponuda sada "iskrena".

Bila iskrena ili ne, bila historijska ili ne - najnovija strategija EU-a za zapadni Balkan došla je u momentu nepodnošljive retorike, zastrašujuće političke i etičke izopačenosti, eksplozivnog rasta populizma i gotovo predratnog stanja u regionu. Hrvatska, kao članica, i Srbija, kao kandidat za članstvo u EU, nisu bile politički udaljenije od završetka rata. Srbija i Kosovo su svakodnevno na režimu vruće-hladno, s prstom na obaraču. Makedonija i Grčka su u verbalnom i političkom ratu oko imena Bivše Jugoslovenske Republike. Hronična nepodnošljivost između službenog Sarajeva i Banje Luke odavno je prevazišla crtu neskrivene mržnje. Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović i Dragan Čović u fazi su dnevnopolitičkog obračuna, bez dostojanstva i nacionalnih maski.